Iako uvijek ne razumijemo stihove, budući da ne govorimo svi castellano, tango glazba nam je svojom melodijom, melankoličnim vokalom, strastvenim ritmom često dovoljna inspiracija za ples, uspije nas dotaknuti i pobuditi emocije. A tek kada bismo razumjeli i riječi, bismo li plesali drugačije? Jel bi uopće njihova poetičnost pravila razliku u našem plesu ili ne?
Nismo mogli odoljeti, a da ne podijelimo s vama prijevod jednog od naših the tango favorita (jednoglasno odlučeno među tičerima škole Tango Zagreb)….za umrijet od divote! Od danas, ovaj tango više nikad neće biti samo jedan u nizu s plejliste za tečaj, practicu ili milongu.
Partitura 1931.
Anibal Troilo / Floreal Ruíz: Confesión
Música: Enrique Santos Discépolo
Letra: Enrique Santos Discépolo / Luis César Amadori
Fue a conciencia pura
que perdí tu amor…
¡Nada más que por salvarte!
Hoy me odias
y yo feliz,
me arrincono pa’ llorarte…
El recuerdo que tendrás de mí
será horroroso,
me verás siempre golpeándote
como un malvao…
¡Y si supieras, bien,
qué generoso
fue que pagase así
tu buen amor..!
¡Sol de mi vida!…
fui un fracasao
y en mi caída
busqué dejarte a un lao,
porque te quise
tanto…¡tanto!
que al rodar,
para salvarte
solo supe
hacerme odiar.
Hoy, después de un año
atraz, te vi pasar:
¡me mordí pa’ no llamarte!…
Ibas linda como un sol…
¡Se paraban pa’ mirarte!
Yo no sé si el que tiene así
se lo merece,
sólo sé que la miseria cruel
que te ofrecí,
me justifica
al verte hecha una reina
que vivirás mejor
lejos de mí..!
Anibal Troilo / Floreal Ruíz: Ispovijest
(s kastiljskog prevela Tajana Burger)
Radi čiste savjesti,
Izgubih tvoju ljubav…
!Radi ničeg drugog, već samo da te spasim!
Danas me mrziš,
a ja sam sretan,
Skrivam se u kutu kako bih zaplakao za tobom…
Sjećanja na mene koja posjeduješ,
okrutna su,
uvijek nanoseći ti bol
kao neki nasilinik…
Ali kada bi samo uvidjela pravu istinu,
bio sam velikodušan
kada si tako platila
svoju neizmjernu ljubav.
Sunce mog života,
bijah potpuni neuspjeh.
I u svojoj propasti
trudio sam se ostaviti te po strani,
jer sam te toliko volio,
…tako silno!…
da sam u svom padu,
kako bih te spasio,
učinio sve
da me zamrziš.
Danas, nakon godine dana,
vidio sam te kako šetaš:
ugrizao sam se za usnu da ti ne dozovem ime…
bila si divna kao sunce….
Svi su se zaustavaljali kako bi te gledali.
Ne znam da li onaj koji te ima
to zaslužuje,
samo znam da okrutna mizerija
koju sam ti ponudio
me osudila
da te gledam ovakvu, nalik na kraljicu
koja živi bolje
daleko od mene….
Anibal Troilo circa 1944.
Floreal Ruiz 1940.